TUZNE PORUKE

PETAK 13

2009-05-23T09:03:00.000-07:00

Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme.

Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki.
A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali.
Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome.
Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali.
To je trajalo sest mijeseci.
Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi.
Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje".
Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali.
Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu".
Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget.
Cutala je i jecala.
Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim".
Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu.
Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime.
Tea je polako i sigurno koracala u smrt.
Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest.
Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno.
U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je:
Petak 13
Dragi Oce
"Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna.

I poslije svega VOLI VAS VASA TEA".

Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je:
Subota14
Draga nasa Tea
"Kristija nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove."
Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO.
Kristijanovi Roditelji

Otac i majka su dobili cerku i nazvali su je Tea. Imala je sve sto Tea nije
_________________
Ako opet odlazis
od mene, kao uvek
idi, ne okreci se
ovaj put zauvek
jer ti nisi vise ti
a ja ne mogu da te ne volim!!!

SMEDJA DEVOJCICA

2009-05-23T09:01:00.000-07:00

Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oci su joj bile vlažne, a na celu se ocitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim ocima. Nasmijano bice bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je vec kraj ljeta kad su poceli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je pocela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su cekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je trecu stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te veceri trebao je doci. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeci kuci, cula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su poceli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nešto reci" Znam, ne trebaš mi ništa reci!!! Ostat cemo prijatelji! Iako je boljela ta rijec. Dugo bi u noci plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al cim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vracao u stvarnost!!! Opet je pocela škola. Više nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povucena, zatvorena.... Nije bilo onih smedih ociju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojcica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rodendan. Dobacivao je Ani: "Ana, što je s onom smedom djevojcicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smede oci???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smedu djevojcicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi cestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomicna dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije cula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - culo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oci i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladica i djevojaka, išlo je za kovcegom !!!!

bolni rastanak!!!

2009-05-23T08:58:00.000-07:00

bolni rastanak!!!

Kazu da su se voljeli mnogo....bio je od nje stariji mnogo....i kada su mu rekli da ce joj upropastiti zivot rekao je da ce je zauvijek napustiti.Molila ga je da ostane cak je i plakala samo da ne ode. On je rekao da ce joj pisati mnogo.

1.pismo-stiglo je dan dva nakon rastanka:pisao je da mu je tesko bez nje.

2.pismo-stiglo je mjesec dana nakon rastanka:pisao je da je uspio da se nasmije.

3)pismo-stiglo je godinu dana nakon rastanka:pisao je da vrijeme cini svoje i da se puno smije.

4.pismo-stiglo je pet godina nakon rastanka:pisao je da je bolje sto su se rastali ako bi ih neko vidio rekao bi da mu je ona kcerka a on njoj otac.

5.pismo-stiglo je deset godina nakon rastanka:pisao je"Ti ces mi oprostiti sto sam se ubio dva dana nakon naseg rastanka jer nisam mogao da zivim bez tebe!" Ovo pismo su ti pisali moji prijatelji da bi bolje podnijela RASTANAK!!!

za moju srecu

2009-05-23T08:56:00.000-07:00

Te noci sam joj ocutio najlepse reci koje znam...

Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to što ocutim,

i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste

na nicijoj zemlji izmedju devet salaša,

u fantazmaticnoj oazi koja se u Sahari žita

prividja samo onda kada se to njoj prohte,

tako da ni najprefriganijim geometrima nikad

nije pošlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...

I tako, obicno u nekoj vedroj noci, roj Neizgovorenih

Reci nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi

za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije precicu

do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice

Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...

I onda, pred zoru, kad posustalo

krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše,

podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastucice, i

nežno povuce finu cetku te velike krošnje kroz svoje kose...

I Neizgovorene Reci ostaju da trepere u lišcu starog

drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom cešljicu od jantara...

-"Zauvek?", pitala je uplašeno...

-O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...

Jednog dana, dakako, strovalice se i to stablo,

oprljice ga Oluja šenluceci gromovima nad ravnicom,

složice se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih

Reci, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i

petnaest, ko ce ga znati? Ali naici ce cerga tog leta, i to ne Meckari ili

Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Sviraci

Tužnih Ociju, praceni crnim kosovima iz visokih

Planinskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu,

primetice u gustoj travi narocitu racvastu granu boje

majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlicna viola?

I, više nego dovoljno godina kasnije, možda necija, možda

proseda, možda bez ikoga, ti ceš ugledati belog leptira

na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu

opraši polenom i prolecem. A ulicom ce prolaziti mali

decak sa violom, videceš samo drozdovo pero na

šeširu kako promice za šimširom, i zacuceš

Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš

, a godinama je znaš...

I zaplakaceš, istog casa...

i najzad shvatiti koliko sam te voleo.

ZNALI SU SE

2009-05-23T07:53:00.000-07:00

Znali su se sest mjeseci
koliko su i bili zajedno
s vremenom su se upoznali jos bolje
voljeli su se najvise na svijetu
kad je saznaa da ima bolesno srce
plakao je sa njom.
Kad je ulazila u avion
kad je isla na operaciju
nije joj ni rekao vidimo se.
Imala je srece
dobila je novo srce.
Kad se vratila
nije ga mogla nigdje naci
nitko joj nije znao reci
gdje je?
Kad je pitala mamu gdje je???
rekla joj je sa suzama u ocima
zar ti niko nije reko ko ti je dao srce?...Znali su se sest mjeseci
koliko su i bili zajedno
s vremenom su se upoznali jos bolje
voljeli su se najvise na svijetu
kad je saznaa da ima bolesno srce
plakao je sa njom.
Kad je ulazila u avion
kad je isla na operaciju
nije joj ni rekao vidimo se.
Imala je srece
dobila je novo srce.
Kad se vratila
nije ga mogla nigdje naci
nitko joj nije znao reci
gdje je?
Kad je pitala mamu gdje je???
rekla joj je sa suzama u ocima
zar ti niko nije reko ko ti je dao srce?...

ZIVOTNA PRILIKA

2009-05-23T07:49:00.000-07:00

Necu ti reci da sam dobro, jer necu da lazem. I sama znas da negde daleko od tebe postoji neko ko te puno ceni. Zao mi je sto je ovako morala da se zavrsi jedna predivna prica. Ali, zasto, pobogu, zasto?! Otisla si od mene bez reci, bez "zbogom". Ko zna mozda je moralo tako biti i mozda ce mi te sudbina ponovo vratiti. Znam, malo je reci da te volim, ali zar ti to bas nista ne znaci? Ne, nisi kriva sto si me ostavila da lagano umirem zbog tebe. Ja sam kriv, jer ja sam taj koji je previse voleo. Sta da ti kazem jos o sebi? To da te volim~to znas. A i to da se svake noci molim za tvoj povratak~takodje znas. Mozda gresim sto ti uopste pisem, ali probaj me shvatiti, molim te. Bez tebe sam usamljen kao sirena u moru, kao ptica bez pesme, kao reka bez vode... Bez tebe sam~nista. Zarobila si me svojim ljubavnim okovima i... ako se ne vratis, ostacu zarobljen zauvek. Ti si sve sto sam imao i ne mogu jos jednom da volim. Sve sto si mi ostavila jesu~suze. Ali, ja ne smem plakati. Pomislices da nisam dovoljno jak. TANJA, siguran sam da nisi imala toliku ljubav. Znas, u toplim nocima pomislim da mi se vracas. A sta drugo i da mislim? Cuvam ono malo nade koju si mi ti ulivala svojim plavim nocima. Ne zelim nijednu koja bi moglA da otvori vrata mog srca. Hej, djavole sa andjeoskim likom, zasto misve ovo radis?! Reci mi, kako ti zamisljas moj zivot bez tebe? Kako cu da zivim kad ti si moj vazduh, a nemam te?! I znaj, sve mi mozes zabraniti~da ti pisem, da te gledam, suze mi mozes zabraniti, samo mi nikad ne mozes zabraniti~ljubav!!

zauvek zajedno

2009-05-23T07:47:00.001-07:00

Jednog dana u novinama je osvanula prica da se djevojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladica, prije smrti napisala mu je oprostajno pismo:
"Dva svjeta mi smo, nikad skupa mogli biti nismo, kraj tebe sam se osecala kao ptica u letu, bio si mi sve na svijetu! Voljela sam svaki dio tebe i zbog toga proklinjala sebe. Pratila sam svaki korak tvoj i prizeljkivala da si samo moj, ali tebi je vaznija bila droga gledao si u nju kao u Boga. Voljela sam ocaj na tvom licu dok si svugdje sa sobom nosio spricu. Kolike sam noci proplakala moleci Boga da te izbavi iz pakla toga! Zbog tebe sam skoro ubila dok te druga pred mojim ocima ljubila! Svake noci u mislima su mi bile te tvoje smedje oci... Htela sam te preboljeti, htela sam te prestati voljeti, htela sam te zaboraviti pomocu pica, ali sam te opet osjecala u svakom djelu svoga bica. Cim sam te ugledala... smedja kosa, smedje oci... znala sam da bez tebe necu moci. Zbog tebe sam morala kroz pakao proci i do ove tacke doci. Bio si mi ljubav prva, a ja za tebe od ljubavi ni mrva. Nosila sam te u krvi, a sad ce s njom da se hrane crvi! Kad se vrate lastavice jata vise nece biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata. Molim te shvati, svu srecu zelim ti ja, ali ne zelim sama vise cekati sumorne zore, ovo je jedini izlaz iz ove nocne more! Znaj da te ne krivim za to sto sam te voljela a ti mene nisi. Samo te jedno molim... povremeno mi na grob donesi jedan cvijet, jer ipak si bio sav moj svijet!!!"
- Nakon dva dana u novinama osvane prica: Na grobu djevojke nadjose les mrtvog mladica. Obitelj sto je donijela cvijece svojim mrtvim nasla ga je sa nozem u prsima. Kad je dosla policija, ustanovila mir, u njegovoj ruci nasla je krvav papir.
" Ja sam volio tebe, al me ovaj zivot nepovratno sjebe. Gadim se sam sebi jer pravu ljubav nisam mogao pruziti tebi. A volio sam te, svjedok mi Bog, sad kad te nema kao da nemam nikoga svog. Gurao sam te stalno od sebe, jer nisam zelio unistiti tebe. Nisam htio da patis, a hiljadu puta sam pozelio da mi se vratis! Ljubav je kuja koja te na sve nacine sjebe, ljubav je ona guja koja te odvojila od mene... Ne zelim vise biti tuge i boli rob, jedna zelja mi je da s tobom djelim grob. U zoru kad mi srce prestane da lupa, kad nismo mogli za zivota, U SMRTI CEMO BITI SKUPA...

JEDNOM DAVNO

2009-05-23T07:46:00.001-07:00

Jednom jako, jako davno postojao je jedan otok gdje su zivjeli svi
osjecaji:
Sreca, Tuga, Znanje, Tastina i svi ostali, ukljucujuci Ljubav. Jednog dana su saznali da ce otocic potonuti, pa su se svi krenuli spasavati. Ljubav
je zeljela ostati do zadnjeg trenutka, vjerna i odana svom otocicu no kada je otocic gotovo nestao, ipak je odlucila zatraziti pomoc. Bogatstvo je
upravo prolazilo kraj nje u svom velikom, luksuznom brodu kada ga je Ljubav zapitala moze li ju povesti sa sobom. Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo da ne moze jer nema mjesta za nju obzirom da mu je brod ispunjen srebrnjacima.
Ljubav je odlucila zamoliti Tastinu za pomoc koja je upravo prolazila kraj nje u prelijepom brodicu. "Tastino, molim te pomozi mi!" zavapila je Ljubav na sto joj je Tastina odgovorila: "Ne mogu ti pomoci, Ljubavi, sva si mokra i mogla bi mi unistiti brod". Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je odlucila zamoliti za pomoc. "Molim te, povedi me sa sobom" tiho je zatrazila Ljubav. "Oh...
Ljubavi, toliko sam tuzna i zelim biti sama" odvrati Tuga i odjedri sama
dalje.
Sreca je takoder prolazila kraj Ljubavi no kako je bila presretna nije ni cula njezin poziv u pomoc.
Odjedno se zacuo glas koji je rekao "Dodi Ljubavi, ja cu te povesti". Bio
je to jedan starac kojeg je Ljubav, ushicena i presretna, zaboravila pitati ime.
Kada su stigli na kopno, starac je posao svojim putem prije no sto ga je Ljubav mogla pitati tko je. Znajuci koliko duguje starcu, Ljubav se obratila Znanju, mudrom starcu za pomoc otkrivanja idetiteta dobrog starca koji joj je pomogao. Znanje joj je odgovorilo "Vrijeme". Ljubav je zastala u cudu i pitala zasto joj je Vrijeme pomoglo, na sto se Znanje nasmijalo mudrim smijeskom i odgovorilo "Zato sto samo Vrijeme moze shvatiti koliko je velika i snazna prava Ljubav".

VENCANJE TVOJE

2009-05-23T07:45:00.002-07:00

Vijencanje tvoje

Sjedis tako ljepa mlada,
Pored onog kojeg si izabrala,
Da ti bude muz,
Na tvoje vijencanje,
Dosao sam bivsa draga,
Da se sa tobom oprostim,
Nasmijana, sretna, sjedis mirno,
Suze u ocima tvojim,
Znak su da si sretna,
Ljubav stara ne umire,
To ja vise ne vjerujem,
Zatvaram vrata iza sebe,
Oprosticu se od svih snova,
Kunem ti se bivsa draga,
Posle tvog vijencajna odlazim zauvijek!

PRVI POGLED

2009-05-23T07:45:00.001-07:00

Upoznala ga je sa 14 godina, on je bio stariji od nje, njemu je bilo 19 god. No, to njega nije sprijecilo da pridje malom njeznom plavom bicu. Od prvog pogleda u plavim i crnim ocima ostala je zvijezda koja je bila tek pocetak plamena njihove ljubavi. Poceli su da se zabavljaju. I bili su mnogo sretni, on je bio dosta romantican i njezan prema njoj. To je i bio najveci razlog sto se ona u njega zaljubila, jer do tada nikada nije ostjetil neku n jeznosti, dakle bio joj je prvi momak. Pisao joj je pjesme, sastavljao predivne i prelijepe stihove, pjevao joj je prelijepim i njeznim glasom, pjevao joj je dosta njeznih rock pjesama koje je samo za nju pisao. Jendom je od njega dobila jabuku koja je bila crvena kao krv koja joj je tekla ispod koze, i na kojoj su bili urezani stihovi samo za nju pisani. Voljeli su se, nakon dvije godine zabavljanja uzeli su se. Iako je ona bila mlada tek 16 godina, bila je spremna da stupi sa njim u brak, i da svoju ljubav tako zauvijek svezu. Bili su sretni, njihova prva ljubavna noc ostavila je traga u njoj, sto ce je uskoro napraviti majkom. U njoj je raslo njihovo prvo dijete, porod za nju je bio veoma tesko iskustvo, jer je ipak bila mlada, ali ostala je snazna, i rodila se njihova kerka. On je bio presretan, ovo je bio dokaz njihove ljubavi. I ostali su sretni, nakon nekoliko godina, ona je ponovo ostala trudna, rodila je ponovo djevojcicu, i opet nakon nekoliko godina, rodila mu je sina.
Bili su sretna i emocionalno bogata porodica. On je imao hoby, volio je da ide u lov sa svojim drustvom.
Jednog dana, ona nesluteci sjedeci u dnevnom boravku, zazvoni telefon, najstarija kcerka se javila, zvala je majka od nje, ona se javila, i slusalica joj samo pade iz ruke, i ona se srusi. STA JE BILO? Izbila je panika? Sta se desilo njoj? STA JOJ JE? Kcerka je opet uzela slusalicu i upitala sta se desilo? OTAC JE RANJEN!!! Pocela je da place, i ona i mladja sestra, a brat nista nije znao tek je imao 1 godinu.
Pucali su u njega ne znajuci da je on nego misleci da je neka zivotinje koja se sunja iza grmlja. 3 metka su ga pogodili, jedan u stomak, drugi kraj srca, a treci groz grlo dusnik i glasne zice.
Ostao je u bolinici, nije znao za sebe, prosao je kroz mnoge operacije, i nista nije osjecao, nije mogao da govori, sta mislite kakav je to osjecaj kada pjesniku nestane ono sto ga cini, njegov glas, nije vise mogao da prica. 3 mjeseca je lezao u bolnici, a onba je svaku noc, sjedila budna pored njega. Brisuci njegove suze, cisteci njegove rane, ljubeci njegove ruke, gledajuci u njegove polumrtve oci. Kroz previse operacija je prosao, isrcpljen je bio. I zadnja operacija, bila je operacija njegovih glasnih zica. Dugo je trajala. Ona je sjedila u njegovoj sobi i cekala, cekala samo da joj kazu hoce li uopste prezivjeti operaciju i da li ce opet moci govoriti. Cekala je i cekala, odjednom zacula je necije korake... ustala je, na vrata je usao on, hodao je, pogledao u nju, i prvo sto joj je rekao bilo je VOLIM TE, otrcala mu je u zagrljaj, plakala, i ljubila ga. Bili su presretni. Prezivio je svo ovo i njihova ljubav je prevazisla jos jenu planinu jos jednu oluju, da bi na kraju sunce zasjalo.
I dan danas su sretni i zaljubljeni kao prvoga dana, mada se ce tragovi oziljaka zbog ovoga uvijek na srcu ostati......

UPOZNAVANJE NA CUDAN NACIN

2009-05-23T07:43:00.000-07:00

Upoznali smo se na veoma cudan nacin. Preko daljine smo se zavoljeli. Samo smo rijeci, glasove i slike jedno od drugo imali, ali to nas nije sprijecilo da izgradimo ljubav s tolikom jacinom, kao nikada do sada! Kada smo se prvi puta vidjeli, bio je to veoma cudan osjecaj, stojali smo jedno pored drugog, pruzili jedno drugom ruku, gledali se u oci, predamnom je stojala osoba koja mi je bila tako poznata a u isti cas i tako nepoznata. Sjedili smo jedno pored drugog, i gledali se. Pored mene je sjedila osoba o kojoj sam sve znala, ali tako malo imala.
Sunce je sjalo u tvoje oci, kao sto su i moje oci sjale gledavsi u tebe. Srce je u istom trenu i sporije i jace kucalo. Da li je to bila zaljubljenost, ili strah, i dan danas nemogu raspoznati!
Od prvog susreta, su nastavili i drugi, i treci, i jos mnogo vise....
Sada se nismo voljeli samo rijecima, nego i dodirima.
Svaki dan smo se voljeli sve vise i vise. Uvijek smo bili jedno za drugo tu, ja sam bila bolesna, moje srce je bilo slabo kao sto je i tijelo, bilo blijedo i iscrpljeno. Ali to tebe nije sprijecavalo da me volis, nastavio si da se brines o meni i da uvijek budes tu za mene.
Pored moje bolesti, imali smo i drugih prepreka, koje je nasa ljubav morala pobijedti. Moji roditelji su bili protiv tebe, samo zbog imena. Da, tvoje ime im se zabadalo u srce kao vatrena i otrovna strijela. Nije im ni bilo bitno sta sam ja osjecala, i to sto si ti mene pravio sretnom. Postavili su mi uslov, oni ili ti. Kako moje srce ovo odluku da prezivi? KAKO? Svijet su mi sa par rijeci moji roditelji, moja krv srusili Sad Andjele, ja sam odabrala tebe! Jer nisam mogla da zamislim zivot bez osmijeha koji si mi svaki dan davao na licu, bez tvojih usana, dodira, tvog mirisa, tvojih ociju.... Sada smo postojali samo mi, i nasa ljubav, i nas san!
Jeste, postojali smo mi, nas san, i moja bolest Sad borila sam se, samo zbog tebe andjele. Samo radi nase ljubavi, i naseg sna. Sve sam od sebe davala, da mi srce ojaca. I hvala tebi sto si uvijek bio tu. Izdrazala sam nekako, ali bol nikada nije prestala.
Cak smo i nas san ostvarili, andjele ja sam ti rodila sina! Dokaz i simbol nase ljubavi, ovim smo ojacali nasu vezu, kao i nasa osjecanja, sve je bilo jos snaznije. Ali najvaznije je bilo, rodila sam ti zdravog sina. Konacno nam se san ostvario. Dijete je imalo predivno ime, ime koje smo mu htjeli naditi, j o s kada smo ja i ti bili mladi, i tek poceli sanjati taj san. Kada su moji roditelji culi ime djetea, konacno su prihvatili nasu ljubav. Ali tada je bilo kasno.
Moje slabo tijelo, se sve vise iscrpilo, i raspadalo. Ja vise nisam imala snage.
Umrla sam! Zao mi je sto sam te ostavila andjele. Oprosti mi. Hoces li mi ikada moci oprostiti.
Zao mi je sto ostavi i tebe i sina. Oprostite mi. Vi ste bili ono za sto sam ja zivila. I ja cu idalje zivjeti u vasim srcima, iako moje tijelo vise nije tu, moja dusa ce uvijek biti uz vas. I cuvat cu svoja dva andjela.

ljubav i smrt

2009-05-23T07:42:00.000-07:00

Umrecu jedne decembarske noci dak cela porodica spi, znam da plakace otac i mati a mozda ces plakati i ti. Nista ti pomoci nece kad tuzna povorka krene, kad me pokrije crna zemlja i zaplacu svi oko mene. Jednom kad prodjes pored groba gde raste trava sagni se i tiho reci tu moj dragi spava. Kada te zivot razocara shvatices sta su to boli baci pogled na sliku moju i reci ON JE ZNAO DA VOLI!!!!!!!!!!!!!!!!

SVE ZA LJUBAV

2009-05-23T07:36:00.000-07:00

Voze se dvoje mladih na motoru..Devojka kaze svom momku da smanji brzinu jer se plasi,on joj govori da za to nema potrebe bas je ludo!ona ga moli ali on odbija...Zatim je pita da voli, sto mu ona to potvrdjuje.onda joj je rekao da je zagrli i ona je to ucinila.. Zagrlila ga je jako.zatim je zamolio da uzme njegovu kacigu od glave i da je stavi sebi jer je njemu tesna,smeta mu..Sutra dan u novinama:Motor imao saobracajnu nesrecu jer su kocnice otkazale.Dve osobe su bile na motoru.jedna osoba je na zalost poginula,dok je druga prezivela!istina je da je mladic na pola puta shvatio da su kocnice otkazale,Zbog cega nije mogao da smanji brzinu,ali to nije hteo da kaze svojoj devojci kako je ne bi uplasio...Hteo je poslednji put cuti reci VOLIM TE,hteo je poslednji put osetiti njen ZAGRLJAJ,zatim je zamolio da uzme njegovu kacigu iako je znao to za njega znaci smrt, ali ipak on je hteo da njegova mezimica prezivi.Zato voli nekog,dok jos uvek nije kasno!!!

NEVIDJENO

2009-05-23T07:34:00.000-07:00

1.Sela je po ko zna koji put na onu njihovu klupicu u parkicu gde su se uvek nalazili....suza je krenula...tesko je jos uvek, a davno je to bilo...ili ipak nije.....
Upoznali su se kad joj je bilo 16, zapravo kao da su se znali oduvek. Bio je visok, crn, simpatican i imao je one crne, velike oci koje se pamte-zauvek. Proslo je godinu dana njihove veze koja je bila skoro bez mana. Ipak savrsenstvo ne postoji, ali ovo njihovo bilo je blizu toga. Vidali su se svakog dana, najcesce bi se nasli na onoj maloj klupici u parkicu, a tek bi kasnije otisli negde druge. Prirasla im je srcu, pa ipak su se kod nje prvi put upoznali.
Taj dan javio joj je da ne moze doci prije 8 uvece jer mora obaviti nesto s prijateljem. Rekao joj je kao i uvek: „Volim te mala, znas“, i poklopio.
Oko 3 vratila se iz skole i sela pred televizor dok joj se grejao rucak. Bip, bip...culi su se zvukovi mikrotalasne. Rucak je gotov. Uzela je tanjir i krenula prema stolu.
Bam! Tanjir joj je pao. Stala je kao ukipena, preplavio je cudan osecaj, praznina.... Osecaj nemoci..... „Nesto mu se dogodilo.........Ma nije“- tesila se. Sigurno je pogresila. Pokupila je ostatke tanjira i sela. Nije mogla misliti. Uzela je mobilni u ruku ukucala njegov broj-naravno da ga je znala napamet. „Korisinik je iskljucio mobilni telefon“, govorio je neumorno onaj naporni glas vec 6. put. Nemoguce. Pa njegov mobilni je uvek upaljen. pomislila je: Ma verovatno mu se baterija istrosila. 5 sati je, a od njega ni glasa.
Zvono na vratima-skocila je. Od kad je dosla kuci nije ni takla knjigu, a sutra pise zadatak.
Na vratima njegovi starci. Samo su je pogledali i znala je. „Srce, njega....njega vise nema“, odzvanjale su joj te rijeci u glavi kada se budila na krevetu. Onesvjestila se. Pa kako, zasto, ma nije moguce. Oko pola 4 on i prijatelj vozili su se kuci i na Ljubljanskoj je na njih naleteo pijani vozac koji nije video da je na semaforu crveno svetlo. Dva mlada zivota otisla su u nepovrat. .......
Jos i danas, nakon 2 godine kada prode pored one iste, male klupice, srce zastane, a suza potekne. Bio joj je sve, a lepo su joj govorili-nemoj da ti netko bude sve jer kada izgubis tu osobu onda izgubis sve i ostaje nista.....ali kako je mogla odoeti njemu, kako je mogla da joj ne postane sve kad je i ona njemu bila sve. Ostaje samo nada da ce jednom moci krenuti dalje. Ne da ga preboli, ne to nikad nece moci, pa ipak je on bio njena prva prava i velika ljubav. A samo je tako nestao......tako brzo i u nepovrat....Jos i danas seca se njegovih zadnjih rijeci koje je tako voljela, ali ne vise od njega.
„Volim te mala, znas“.......

TEXTOVI

2009-05-23T07:33:00.000-07:00

On & Ona
.......voljeli su se al ljubav postade tuga,kad ga njoj uze druga...Ona je patila mjesecima,godinama,ali ga patnja nije vratila...Druga ga ostavi a on se sjeti nje,pode u grad da je potrazi i za oprost zamoli....Kada je stigao i pozvonio na vrata njenog doma uplakana majka rece:"Kasno si dosao momce...Ona u grobu lezi...a na krvavom papiru poruka i ime tvoje..."Mladic uze poruku i procita je...Zatim uze noz isti kojim se i ona ubila,zabode ga u srce svoje i zadnje su mu rijeci bile
"Eto me za tobom,srce moje!!!!!